1. velj 2012.

TOM PLATZ O ČUČNJEVIMA

 
„Ja zaista vjerujem da vaš stav uporedo prati i vaš talenat. Morate uzeti ono što želite. Morate imati u sebi odredjenu količinu samovolje. Neuspjeh ne može biti odgovor niti isprika da odustanete. Ova strategija se može primijeniti u bilo kojem poduhvatu.“

„Neki ljudi vole da žive bez puno rizika. Oni su zadovoljni što žive bezbjedan život. Ovakav oprezan stav se infiltrira u njihove ciljeve. Svaki uspješan sportista – ili biznismen – uživa dok računa mogući rizik. To je nešto što se mora. Posebno u teretani kada radite čučanj sa preko 200 kila i ne možete uraditi više ni jedno ponavljanje. Kada nos počinje da krvari, a vi padate i to je to, odradjena prva serija.„

„Ja razmišljam o treningu nedeljama unaprijed. Na primjer, ako sam planirao raditi jake čučnjeve polovinom narednog mjeseca, svjestan sam toga kako dani prolaze. Sedam dana prije toga ću paziti da ne hodam previše ili  da se ne umaram mnogo. Čak sam znao isplanirati učionice na koledžu tako da hodam što je moguće manje od jedne do druge.“

„Nakon što dugo vremena radite serije i odredjen broj ponavljanja dodje vrijeme kada se prestanete osvrćati na brojeve. To dolazi iznutra. Isto kao što bilo koji umjetnik ima emotivni kontakt sa svojim radom. Pravi bodibilder ne gradi samo mišiće, on ih stvara.“

„Prva misao koja mi pada na pamet kada serija postaje teška je ta da ne smijem izgubiti. Odbijam da izgubim i da napravim grešku. Mnogo poželjnije je da napustite teretanu govoreći sebi: „pobjedio sam!“

„To nije takmičenje izmedju vas i nekog drugog. Možete da ne uradite najbolje, a da opet pobjedite. Ali kada  se takmičite sa sobom morate oboriti sopstveni rekord. Kada sam bio u dvadesetim nisam o tome mnogo mislio, ali kada sam zagazio u srednje tridesete postao sam svjestan svoje smrtnosti. Dozvolite da ovo objasnim. U dvadesetima, nakon što uradim više ponavljanja nego sam planirao tokom serije čučnjeva, pao bih na pod i prekrio oči. Svjetlo bi udaralo u njih i osjećao sam se kao da mi neko zabada noževe u noge. Uvjek bih ostajao bez kiseonika, ali sam uvjek bio siguran da ću „se vratiti“. U tridesetim sam nekada ležao na podu i mislio „bože, šta ako se ne vratim“.“

„Gledajući nazad, vjerujem da je moj način „vožnje“ da se predje preko vrha itenziteta u neku ruku bio samo-zlostavljanje. Nisam htjeo da se ubijem. Ali kada trenirate ovako teško tu postoji odredjena doza samo-zlostavljanja. Normalni ljudi ne treba da idu kroz to. Ne morate da vozite normalan automobil prejako. Smješan mali autić se medjutim gura i daje se gas da se postigne i poslednji delić performase. Ali mi učimo mnogo o automobilima na testnoj traci. Na isti način, mi saznajemo mnogo o ljudskom tijelu od profesionalnih sportista. Nije svako u psihološkom stanju da bude profesionalni sportista.“
„Nisam bio najveći bodibilder. Nema sumnje da su neki dijelo mog tijela bili jezivi. Ali na kraju mislim da je najbitniji relej energije koji sam pronašao kako u teretani tako i pred publikom. Tokom mog poziranja htjeo sam da promjenim ili dodam ljudima njihovo razmišljanje o mom iskustvu u  teretani. Arnold je uživao u mom intenzitetu. Znao je komentarisati energiju koji bih dočarao.“

„Kada sebi obećate nešto, obavezujete se, onda ne možete da odustanete. Jer zato kada ste u teretani morate da održite obećanje dato sebi. Ljudi koji sami sebe motivišu – u bilo kojoj oblasti – su obično oni koji pobjedjuju. Bez obzira na talenat.„

„Nekada sam znao ostavljati malo praznog prostora izmedju ploča na šipci, oni bi zvonili dok bih ja urlao iz dubine grla radeći čučanj. Zadnjih 45 sekundi su najbolje. Zvuk bi prolazio kroz kičmu do ušiju. Zvučalo je kao motor automobila kada se pali. To bi mi pomoglo tokom ponavljanja. Dok ne krenem sledeće ponavljanje.“

„270 kila (na čučnju) je bila umjerena težina. Mjesec dana prije olimpijade 1984 sam dizao 290 kila 12 puta.“

„1993 sam se igrao sa velikim težinama. Ono što ne bi (on i Fred Hetfild) stavili na šipku to bi stavili sa strane i onda bi podigli teret i brojali do deset ili dvadeset. To je bila velika ideja, ali moja kičma to nije mogla da podnese.“

„U procesu treninga pronašao bih tačan momenat kada je prisutna maksimalna tenzija na mišić i iskoristio ga. Ono što sam radio, radio sam instiktivno, a nauka je pokazala da je to održiv način da napravite mišićnu hipertrofiju.„

„Napravio sam sebe od čučnja.“

„Ne vjerujem u sreću, sreća dolazi ljudima od akcije.“

„Jedini aspekt moje (bodibilding) karijere koji bih promjenio je taj da bih se više smirio u toku vansezone. Bio sam pun entuzijazma tada.“

„Ponekad vaš najveći atribut postaje prepreka. Činjenica da se fokusirate i koncentrišete znači da postajete vrlo dobri u toj jednoj stvari koju radite. Problem na koji sam nailazio je bio to što sam se previše fokusirao na jednu stvar totalno zaboravljajući sve ostale.“

„Psihološka snaga koju sam dobio od bodibildinga neće nikada atrofirati.“

Karijera:
  • 1979 Mr. Olimpija: 8 mjesto (ispod 90 kila) 
  • 1980 Grand Prix: Lafayette, Louisiana 9 mjesto 
  • 1980 Grand Prix: Pittsburgh 10 mjesto
  • 1980 Noć Šampiona: 14 mjesto
  • 1980 Mr. Olimpija: 9 mjesto
  • 1980 Pro Mr. Universe: 2 mjesto
  • 1981 Mr. Olimpija: 3 mjesto
  • 1982 Mr. Olimpija: 6 mjesto
  • 1984 Mr. Olimpija: 10 mjesto
  • 1985 Mr. Olimpija: 7 mjesto
  • 1986 Mr. Olimpija: 11 mjesto
  • 1987 Grand Prix: Detroit 6 mjesto

Za www.amino.ba preveo Milan Kljajić



Nema komentara:

Objavi komentar